Trebala je biti ponos Zagreba, ali nikada dovršena Sveučilišna bolnica sada je sablast pored Save – ovako počinje svaki drugi prilog o napuštenoj bolnici u zagrebačkom Blatu. Već pomalo klišejski, ali ništa izlizanije od predizbornih „Počinje gradnja dječje bolnice“ ili „Bolesna djeca ne mogu čekati“.
Jedini problem je što je gradnja bolnice zapravo započela još prije gotovo 40 godina, a bolesna djeca će ipak pričekati jer nikad nije, i vjerojatno neće biti dovršena. Ratovi, pandemije i potresi dolaze i prolaze, a novci poreznika leže u šikari i raslinju pored Save.
Sveučilišna bolnica: Par desetljeća unazad…
Nije trebalo tako biti, barem ako je slutiti po raspoloženju 1980-ih. Tad se Beograd ponosio Vojnomedicinskom akademijom, a Ljubljana Kliničkim centrom. Zagreb nije smio zaostajati.
Građani Zagreba na dva referenduma izjasnili su da žele bolnicu u Blatu, te da će za to izdvajati 1,5% dohotka. Za projekt su Zagrepčani uložili oko 150 milijuna eura. Na arhitektonskom natječaju iz 1984. godine posao je dobila slovenska tvrtka Biro 71, iskusna u projektiranju bolnica diljem Jugoslavije.
Bolnica u Blatu trebala je imati oko tisuću kreveta, gotovo stotinu ordinacija, seminarske dvorane, predavaonice, tisuće zaposlenika… Ovdje bi dolazili pacijenti iz cijele regije, a dječji odjel bio bi tri puta veći od sadašnje Dječje bolnice u Klaićevoj (i činio bi tek četvrtinu ovog megalomanskog zdanja).
Možemo samo zamišljati ono što je moglo biti: mirne sobe za pacijente s pogledom na zelenilo, prostrani osvijetljeni hodnici kojima odzvanja zvuk užurbanih medicinskih klompi, moderno opremljene sale i ordinacije…
Iz utopije u distopiju
Dok stojimo pred njom na krhotinama stakla, sve nas ovo podsjeća na scene u Titanicu kad se Rose prisjeća „zlatnih dana“ a potom prikažu olupinu broda na dnu mora. Predviđalo se da će radovi završiti prije roka, no za razliku od Titanica, Sveučilišna bolnica izdahnula je prije nego je uopće dovršena.
Nedugo nakon polaganja kamena temeljca nastupila je ekonomska kriza koja je donijela hiperinflaciju. Uslijedili su rat i promjena sistema tijekom kojih je zaustavljen proces financiranja bolnice. Kada je rok istekao, nije bila izgrađena ni 50% od zamišljenog.
Hrvatska je tek slavila neovisnost, a bolnica je već otišla u stečaj. Njen današnji pravni status službeno glasi: Sveučilišna bolnica Zagreb u osnivanju u likvidaciji.
Groblje javnog novca
Jeste li znali da se uz bolnicu Blato vezuju paranormalne aktivnosti? Naime, pred svake izbore ona oživi na programima kandidata. Najavljuju se sporazumi, projekti, suradnje, izgradnje… A nakon festivala demokracije opet mrtvačka tišina.
Da je riječ samo o predizbornom obećanju, govori i činjenica da je još ne zna koliko je uopće isplativo graditi, koliko su izdržale betonska i čelična konstrukcija, koliko bi još milijuna trebalo uložiti u nju… Uz sve to, zgradu su ugušile imovinsko-pravne zavrzlame pretvorbe, kako to obično i biva.
Ironično, građena je kako bi izdržala potres magnitude 9 po Richteru. U njoj su specijalističke postrojbe civilne zaštite Grada Zagreba čak vježbale izvlačenje ljudi iz ruševina nakon potresa.
Danas, kada nam je najpotrebniji – ovaj arhitektonski div spava u raslinju savskog nasipa, razbijenih stakala i golih, mračnih katova kroz koje struji vjetar. Prizori su poznati. Kradljivci i vandali razbijaju staklo, kradu metalne obloge, cijevi i šipke, klošari ostavljaju za sobom smeće, boce i polupismene grafite… Tek poneki ulični umjetnici oslikaju zidove vidljive na van, muralima koji vraćaju život u zgradu.
Tragedije objelodane propale projekte, ukradene novce, propuštene prilike. Bilo je potrebno čak 30 godina da potres u Petrinji prokaže lopovluk zaduženih za poslijeratnu „obnovu“ i skrene pozornost ostatka Hrvatske na iskorištenu i zaboravljenu regiju.
Pandemija koja je zahvatila cijeli svijet izvukla je na površinu probleme hrvatskog zdravstvenog sustava: preopterećenost liječničkih timova, nedostatak medicinske opreme, opće rasulo sažeto u predsjedničkoj izjavi „ako ti tata nije doktor, možeš se ubit“, i osjećanje da smo svi skupa u – blatu.
Di su pare? Između šoping centra Arena i mini golf terena
Poželite li vidjeti napuštenu bolnicu koju ste možda i sami financirali (ili vaši roditelji), zaputite se prema zagrebačkom rotoru. Ona se nalazi preko puta Laništa i Arene, a do nje vodi prohodna cesta. Ispred nje nalazi se parking, a za lijepih dana vidjet ćete ljude kako uživaju na roštilju u okolnim parkovima.
U prizemlju zgrade nalaze se skladišta tvrtki, a cijeli kompleks čuvaju jedan ili dva zaštitara. Načelno vam treba dozvola da biste ušli u nju, no u praksi možete provesti ondje sate i ne sresti nikoga. Kako god bilo, napominjem da je ulazak na vlastitu odgovornost.
