„Božanstvena ljepota leži u učenju, kao što i ljepota čovječanstva leži u toleranciji. Učiti znači prihvatiti da život nije počeo mojim rođenjem. I drugi su bili tu prije mene, ja hodam njihovim stopama. Knjige koje čitam stvarale su generacije očeva i sinova, majki i kćeri, učitelja i učenika. Ja sam zbir njihovih iskustava i njihovih potraga. I ti isto.“
Ovako je pisao slavni pisac Elie Wiesel, rumunjsko-američki Židov koji je preživio Holokaust.
Prolazim kraj starih nadgrobnih ploča ispisanih hebrejskim pismom, na splitskom brdu Marjan, i pomišljam kako njegove misli savršeno pristaju uz priču o židovskoj zajednici Splita i bogatstvu koje leži u svima nama zajedno – ako smo zajedno…
Staro židovsko groblje u Splitu, spomenik kulture
Na istočnoj padini Marjana, iza ograde s lokotom i ključem, nalazi se Staro židovsko groblje – spomenik kulture. Osnovano je 1573. godine, kada su održani i prvi ukopi.
Najstarije je židovsko groblje na teritoriju Republike Hrvatske, a tako i izgleda. Popucale nadgrobne ploče, pomalo sasušena vegetacija, jednostavnost čistog kamena s hebrejskom kaligrafijom i zrake zalazećeg sunca koje se probijaju kroz borovu šumu daju mu rustikalne i nostalgične note.
Danas se ovdje nalazi više od 700 grobova, uglavnom iz 18. i 19. stoljeća. Povijest židovskog naroda u Splitu puno je starija i seže čak do antičkih vremena – no, mi ćemo se danas osvrnuti na period od 16. stoljeća kada počinje masovnije doseljavanje, koje će zauvijek ostaviti svoj trag u gradu…
Za vrijeme progona u mračnoj Europi, Split je bio židovsko malo misto pod suncem
Spomenuli smo kako je staro židovsko groblje osnovano 1573. godine. Naime, u to doba doseljavao je sve veći broj sefardskih obitelji iz Španjolske i Portugala, pa je u Split pristiglo gotovo 300 židovskih izbjeglica.
Bio je to kraj zlatnog doba židovske kulture u Španjolskoj, tj. Andaluziji, kada su Židovi i kršćani živjeli u relativnom miru pod muslimanskom vlašću. To se promijenilo povratkom kršćana na vlast i početkom zloglasne španjolske inkvizicije krajem 15. stoljeća.
Kada se govori o sefardskim Židovima, misli se na „orijentalne“ Židove iz Portugala i Španjolske koji su u 15. stoljeću otišli u egzil diljem svijeta. Danas je ovaj pojam širi, pa uključuje i Židove iz drugih dijelova Mediterana i šire.
Spas su pokušavali pronaći u drugim dijelovima Europe, no uglavnom nisu nailazili na kršćansku ljubav. Split i Mletačka Republika bili su tolerantniji. Dok je život u getu bio gotovo standard za Židove diljem kontinenta, u Splitu su živjeli u gradu, unutar zidina Dioklecijanove palače (barem do 18. stoljeća kada je papa donio Edikt o Židovima i odredio da moraju živjeti odvojeno).
Židovi su svojim djelovanjem obogatili grad koji ih je prihvatio kao svoje. Duško Kečkemet opisuje kako su se Židovi istaknuli kao vrsni krojači vojne i folklorne odjeće, potaknuli gradnju jednog od najbolje opremljenih lazareta Europe koji je omogućio živu trgovinu (otuda i Rodrigova ulica), bili su cijenjeni liječnici…
Daniel Rodriguez (Rodriga), španjolski Židov koji je potaknuo podizanje Splitske skele. Na njegovo uvjeravanje, mletačka vlada pristala je podići skelu. Njegov potez pretvorio je mali grad Split u važno trgovačko središte i europsku luku preko koje je prolazila roba od Venecije do Osmanskog carstva, Indije i Perzije.
Jedan od najistaknutijih u društvenom i političkom životu bio je Vid Morpurgo – vrstan trgovac zaslužan za osnutak Prve pučke dalmatinske banke. Još važnije od toga, bio je aktivni sudionik narodnog preporoda u Dalmaciji. Imao je svoju knjižaru, izdavao patriotska djela, pomogao pobjedi hrvatske stranke na izborima u Splitu 1882. godine…
U tekstu Sergeja Županića „Bez Židova, Split bi danas bio ‘malo misto’ na Jadranu“ spominje se još nekoliko zasluga. Židovi su u 17. stoljeću branili Split u ratu između Mlečana i Turaka. Položaj na kojem su stražarili i branili grad kraj samostana sv. Arnira i danas se zove „položaj Židova“.
Podsjeća i na trenutke kada su Splićani branili „svoje“ Židove onda kada su bili pod napadom, a poznavajući židovsku povijest znamo da su te epizode bile njen sastavni dio i puno prije Drugog svjetskog rata.
„Njihovom zaslugom je podignut Split do prvorazredne trgovačke luke, a oni su u mnogo navrata pomagali u danima bijede, rata i bolesti. Takovi su bili stari splitski Židovi koji s nama u Splitu proživješe čitava stoljeća, vidjevši s nama sve patnje i ono malo radosnih dana naših.“
hrv. povjesničar Grga Novak
Ovo je nekoliko crtica o Židovima koji su živjeli u Splitu, i sa Splitom. Na Židovskom groblju danas se nalazi oko 700 grobova, a među pokojnicima su i spomenuti koji su zadužili grad, kao što je ugledni Vid Morpurgo.
Svim tim pričama, ma kako lijepe bile, čovjek se ne može prepustiti do kraja jer zna što dolazi. Na vidiku povijesnog retrovizora naziru se Drugi svjetski rat i galopirajući talijanski fašisti koji preuzimaju Dalmaciju. Dio stanovnika Splita već je imao crne uniforme i čekao priliku, a dio se priključio partizanima i borbi za oslobođenje.
U Splitu su u lipnju 1942. godine fašisti fizički napali Židove okupljene u sinagogi, usred molitve na Šabat. Bogomolju su porazbijali, sve vrijedno pokrali, a svete spise spalili na trgu. Plamen gorućih knjiga bio je nagovještaj tragedije koja tek dolazi.
Dio splitskih Židova pobjegao je na sigurno ili u partizane, a stotinjak preostalih u gradu odvedeno je u logore. Samo trećina njih dočekala je kraj rata.
„Ja sam zbir njihovih iskustava i njihovih potraga. I ti isto.“
Zadnji ukop na židovskom groblju obavljen je 1945. godine. Tada je groblje zatvoreno i zaštićeno kao spomenik. Židovska zajednica danas koristi dio gradskog groblja Lovrinac gdje postoji i spomenik Holokaustu.
Židovsko groblje trebalo bi predstavljati nastojanje grada za njegovanjem svoje prošlosti i bogatstva. Ovo groblje nije zanemareno i čuva se pod ključem, no mislim da zaslužuje više pažnje. Nije riječ samo o kurtoaznoj civilizacijskoj gesti, već iskrenoj zahvali i počasti splitskim Židovima na svemu što su učinili za grad, ali i sjećanju na dane kada je Split bio sigurna luka prognanima.
Za kraj, jedna meni draga i stara židovska pjesma o djetinjstvu i gradiću kojeg više nema. Ničim naročito izazvana niti vezana za Split, no nemam često priliku podijeliti je s nekim, a možda ju zbog nostalgičnog tona ipak možemo zamisliti na njegovim starim ulicama…