Na spomen Premužićeve staze svima koji nisu s Raba najprije padne na pamet Velebit. HPS zna! Remek-djelo graditeljstva, kako ga zovu, dio je starter-packa svakog planinara pa me je tim više bruka što ju još nisam doživjela. Ali, opušteno. Zato smo mi prošli Premužićevu stazu na Rabu i duševno se restartirali u kamenjaru, kršu i pogledu na more.
Iskreno, pola tog (drugu stazu) sam pozaboravljala od smjernica kamo i kuda, naprosto mi se mozak isključio od blaženosti. Srećom, staza je uredno označena pa problema neće biti.
Prvi dio Premužićeve staze na Rabu je čisti kamen i more: vodi od središta Raba skroz uz sjevernu obalu s panoramskim pogledom na Goli otok, preko vrha Kamenjak, i završava u sjevernoj uvali Crnika, na poznatoj Rajskoj plaži. Nije zahtjevna, ali je usporavajuća jer planinarite velikim dijelom po kamenju. Nema zaklona od sunca, nema dućana, ničega. Ponesite vodu, hranu i cigarete sa sobom jer vas nakon početnog uspona čeka oko 13 kilometara „golog otoka“. Staža nije kružna.
Drugi dio Premužićeve staze na Rabu počinje u Kalifrontu na suprotnoj obali. Ona vodi kroz šume i plaže laganom šetnjicom od koje ćete se izdeprimirati što ne živite u nekom od ljetnikovaca ovog zelenog poluotoka. Staza prolazi dijelovima civilizacije pa ste mirni – ima nekoliko restorana i dovoljno hladovine jer prolazi ispod krošnji šuma hrasta crnike. Jedina briga je da ne zaboravite badiće 🙂 Stazu možete zaokružiti, a ako ste s autom ili ste voljni prošetati još sat vremena, možete po završetku svratiti do grada Raba.
Najbolje bi bilo prvi dio staze odraditi jedan dan, a ovaj drugi dio + grad Rab drugi dan. Apartmana i kampova ne nedostaje.
Premužićeva staza na Rabu broj 1: Mundanije – Kamenjak – Rajska plaža, Lopar
- Nije kružna staza, dugačka je oko 15 km
- Krš i kamen, nema zaklona od sunca, potrebno je ponijeti hranu i vodu sa sobom jer nema nikakvih objekata putem
Početak planinarske staze nalazi se u mjestu Mundanije, usred otoka Raba. Njime, kao i svakim manjim mjestom prolazi glavna cestica koja se zove, naravno, Mundanije. Nju pratite južno dok ne prođete Crkvu sv. Mateja i dođete do raskršća na kojem se nalaze Rab metali i Dry dock marina Vojko za skladištenje brodova. Tu silazite s glavne cestice i skrećete lijevo, između metala i marine. Ova sporedna cestica se također račva na par mjesta ali ne skrećite s nje, samo ju pratite ravno uz suhozid i kuće, i nakon 15-ak minuta hoda tojest jednog kilometra vidjet ćete početak planinarske staze oštro lijevo. Ako je još tamo, nećete promašiti markaciju jer je tu netko, vjerojatno netom razdjevičen i sav uzbuđen novim svjetovima, napisao SEX. Čestitke.
Staza će vas za nekih sat vremena dovesti do vrha Kamenjak na 408 metara nadmorske visine, ali najprije ćete, na pola puta do vrha naići na lijep vidikovac – tzv. Vidilicu Dr. M. Tomašić. S nje možete vidjeti grad Rab i njegove poznate zvonike u daljini.
Još par prolazaka kroz suhozid i vratašca koja čuvaju ovčice da ne zalutaju (ne zaboravite ih zatvoriti za sobom) i na vrhu ste. Kamenjak je prepoznatljiv po telekomunikacijskom tornju – ako ga ne vidite, to su loše vijesti 😀 Pogled je prekrasan: kao na pladnju pružaju se Velebit, Goli otok, Sveti Grgur, Prvić, Krk… I to je samo nagovještaj onoga što vas čeka ostatak puta. Kamen, krš i maslina.
Upravo na ovoj nadmorskoj visini nalazi se jedan od najviših maslinika na Jadranu, gdje se oko 800 maslina pognulo kako bi izdržale jake nalete bure i pružile materijal za brend ulja ANIMA ARBA ilitiga: Duša Raba.
Još je impresivniji pogled iz zraka ako imate dron. Rab kao da je netko počešljao i napravio pravilan razdjeljak – onaj južni, šumoviti, vibrantnih obala, i ovaj sjeverni na kojem je Kamenjak, tj. kamen jak – ogoljen, okamenjen, siv, kao ukipljen pod naletima vjetra, sa stijenama dramatično sunovraćenim u more. Jedini tragovi života ovdje su ovčice koje šeću po stijenama i drveće koje je vjetar okitio kristalima soli.
Staza vodi uz rub stijena i sjeverne obale Raba u duljini od gotovo 10 kilometara. To je uz markacije sasvim dobar orijentir da ste na dobrom putu. Pred kraj staze pojavljuju se livade i zelenilo, te nestvarna visoravan Fruga – inače poznata kao umjetnička staza koju ukrašavaju umjetnici s Raba, ali i cijelog svijeta. Nažalost nemam fotografija s ove dionice jer sam se baš tu našla zapričati s drugom planinarom o smjeru u kojem svijet ide, današnjoj omladini, tehnologijama, društvenim mrežama, mobitelima… Dovraga i osviještenost!
Po izlazu iz doline slijedi šljunčana staza s koje se pruža pogled na Lopar i Rajsku plažu, posljednju stanicu na Premužićevoj stazi broj 1. Plaža je dugačka 1.5 kilometar, ima sve što vam srce poželi, od kafića i restorančića do terena za odbojku i vodenih tobogana, Plavu zastavu, kamp resort, pa čak i Festival skulptura u pijesku koji se održava svake godine. Mi smo to sve propustili jer smo lagano promrzli od planinarenja ranim ožujkom za zimskog računanja vremena, pa smo se zaputili u kamp Zidine gdje ćemo prenoćiti. S obzirom da smo stigli kasno navečer, a idući dan pošli u 7 ujutro, ne mogu ga baš reprezentativno ocijeniti. Mogu samo reći da je ambijent prelijep – bungalovi su smješteni u zelenilu tik do mora, nema auta, nema nikakvih zvukova sem valova i cvrčaka, a tigrasti domaćin je jako sladak i ljubazan.
Laku noć!
Premužićeva staza na Rabu broj 2 – Kampor / Kalifront – Park šuma Dundo – Suha Punta – Frkanj – Uvala Sveta Eufemija
- Kružna staza, dugačka oko 14 km
- Neka vas ne buni video jer se u njemu nismo vratili na početnu točku nego bliže obali. Imali smo ljubaznog domaćina s prijevozom 🙂
Rapska avantura se nastavlja. Točnije, njen nastavak započinje u mjestu Kampor na ulasku u zeleni poluotok Kalifront i park šumu Dundo iliti Dundovo. Riječ je o jednoj od najbolje očuvanih šuma hrasta crnike u Hrvatskoj. Ovdje ima više puteljaka, pa ću priložiti kartu na kojoj se vide točka polaska i Premužićeva staza. Na Google kartama je točka polaska označena kao „Rab Archaeological Traces – Trail Capo Fronte“, nedaleko od voćnjaka Kalifront.
Mi smo od uvale Kristofor pratili stazicu koja vodi istočno sve do poluotoka Frkanj, kraj desetak većih i manjih uvala: Kristofor, Ćifnata, Gožinka, Jelenovica, Veli žal, Matovica, Gavranišće, Karandola, Vela Komunčica… Tu sad dolazi dio gdje ne mogu točno precizirati staze, ali nije teško za snaći se jer prate južnu obalu kroz šume i preko plaža. Evo karte koja malo preciznije pokazuje opcije.
Samo je kod Suhe Punte bilo malo izazovnije pronaći stazu, ali srećom sjećam se da je po dolasku pred hotel Valamar Carolina potrebno skrenuti lijevo i pratiti cestu oko 200 metara, te kad se prođe restorančić Casablanca i parking (bit će s lijeve strane ceste), poći stepenicama koje ćete vidjeti s desne strane ceste, nastaviti stazicom koja je oštro desno i potom skrenuti lijevo. Možete birati hoćete li sići bliže prema moru ili nastaviti stazicom koja vodi kroz unutrašnjost, ali svakako ćete opet izbiti na plažu tj. uvalu Matovica.
Kada stignete do poluotoka Frkanj, naići ćete na par restorančića (Žal, Kod gusara Ive), i potom se sjevernom obalom vraćate prema unutrašnjosti odakle ste krenuli, kraj obala uvale Sveta Eufemija.
Šetnja je zaista lagana, ugodna, prolazi se kroz naseljena mjesta gdje možete kupiti vodu ili hranu, kroz šume koje pružaju hlad… A od početne točke do grada Raba vam isto ne treba puno vremena ako želite nastaviti šetnju: oko sat vremena.
Eto, izvinite što za drugu stazu nemam boljih informacija. Nadam se da ću ih imati priliku apdejtati, ali zaista mislim da se i bez njih čovjek lako može snaći.