Markantni Kalnik planina je na kojoj će svatko pronaći nešto za sebe: bilo da više volite lagane šetnje kroz šumu, ili malo izazovnije planinarenje; mediteranski ambijent ili prigorska polja; švrljati stoljećima starim utvrdama ili se čuditi modernim instalacijama.
Izdigao se nad brdašcima između Križevaca i Varaždina – točno na granici dviju županija. Njegovi stjenoviti vrhovi nose nadimak „kalnički zubi“, a moćna tvrđava, Veliki Kalnik u stijeni povezan je s legendom o Crnoj kraljici i pričama o kalničkim šljivarima.
Kalnik je uređen poučnim stazama koje su uredno označene markacijama, pa čak i ako ne želite planinariti, možete obići poučnu stazu kroz šumu dugačku pet kilometara. Mi smo odlučili kombinirati oboje, i uputili se prema najvišem vrhu (Vranilac, 643 m), kružnom stazom koja vodi kraj starih vinogradarskih kućica.
Kako je to dobra odluka bila 😊
- Staza 7 zubi iliti: Kako smo skupljali zube po Kalniku
- Veliki Kalnik: utvrda Crne kraljice i plemića-šljivara
- Informacije o stazi
Staza 7 zubi iliti: Kako smo skupljali zube po Kalniku
Stare obreške kleti (Ilica)
Planinarska staza do vrha Kalnika zove se Staza sedam zubi, po njegovim stijenama na vrhu formiranih poput zuba, u koloni jedne iza drugih. Do početka staze vodi jedna lijepa etno-šetnjica koju bi bilo šteta propustiti, pa evo kako to izbjeći 😀
Ako idete autom, trebate doći do mjesta Vukovec i kafića Jelen gdje možete parkirati (vidjet ćete na tablama smjer za Kalnik – pratite ga). Točno preko puta kafića jedna stazica vodi u polje. Označena je tablom „stare obreške kleti“ i vodi između starih kleti i vinograda.
Etno-šetnjica ili vinogradarski „korzo“, kako želite, ovdje je poznat kao Ilica. Duž njega poredane su male drvene kleti, na kojima su još ponegdje vidljive godine gradnje, 1800 i neke. Služile su za čuvanje vina i svega potrebnog za njegovu proizvodnju (bačve, preše, posude, boce, grebljice…). Pajdaši bi se znali okupiti kod domaćina za stolićima, uz koju čašicu.
Kada prođete kleti, staza izlazi na asfaltiranu cestu gdje ćete vidjeti crkvu s grobljem. Na kartama se zove Crkvica, što joj daje 10 bodova za slatkost, a vi cestu koja prolazi iza nje samo prijeđite. Dakle, ne idite ni lijevo ni desno, već po stazici/cesti točno iza crkvinih „leđa“ uzbrdo.
Cestica vas vodi kilometar uzbrdo, i na kraju se račva u mjestu Gornja Obrež. Na račvanju skrenite lijevo i pratite cestu, ali ne do kraja. Prije zavoja vidjet ćete planinarsku stazu koja se odvaja s ceste desno prema šumi, i natpis „Vidikovac“. Pratite tu stazu i markacije, dovest će vas do lijepe osmatračnice. Nemojte se mokri i znojni penjati gore kad puše vjetar jer će vas pokočiti idući dan („dobro da, baba, znam, joooj….“).
Teško ćete promašiti ovu stazu jer, pogledajte ovaj predivan krajolik! Možda je nekome bezveze, „kamenolomski“, ali mi koji volimo kamen više nego Bandić, osjećamo se blaženo kao na moru. Nije to fatamorgana od jakog sunca, ovdje raste mediteransko i alpsko bilje koje mu stvarno daje te tonove – naročito u kombinaciji s bijelim stijenama.
Staza se u šumi opet odvaja: desno vodi dalje u šumu, lijevo vraća na cestu. Pošli smo desno, u osvježavajuće zelenilo i proljetne kalničke livade.
Staza je uredna i lijepo označena. Sa strane ćete naći i poučne table, poput ove koja govori da kalničke livade obiluju kvalitetnim planinskim travama po kojima su dobile imena.
Ostaci crkvice Sv. Martina i zavjetni kamen
Kada prođete poučnu tablu o kalničkim livadama, stići ćete do table o crkvici sv. Martina i zavjetnom kamenu. Kod te table treba skrenuti lijevo i opet lijevo (put je označen markacijama), stazom koja će vas odvesti uzbrdo. Put ovdje postaje malo strmiji i to je to – držite se te staze, ona vas vodi ravno do vrha i zubi.
Crkvica sv. Martina više ne postoji, riječ je o ostacima župne crkvice iz 14. stoljeća koji su prekriveni zelenilom. Tu su nekada vjernici pohranjivali svoje predmete kao zavjet, ili ih ostavljali sv. Martinu u znak zahvalnosti. Sveti Marin je inače zaštitnik vinara i vinogradara (sjetimo se proslave Martinja na njegov spomendan), a u povijesti sin rimskog tribuna koji se odrekao lagodnog života kako bi služio siromašnima i progonjenima.
Staza vas vodi kroz šikaru, kamenje, uz malo penjanja i hvatanja za stabla – sve do vrha.
Kalnički zubi i vrh Vranilac – radosni sjaj planina
Ono što ćete prvo uočiti na vrhu jest TV toranj nalik ogromnoj raketi. Malo narušava prirodnu idilu na vrhu, no hajd – i to je trebalo znati izgraditi. Impresivan prizor i nepromašiv orijentir 😀
Osim njega, imat ćete lijep pogled na na Prigorje i Podravinu, brdašca, nizine i polja oko Križevaca i Bjelovara, tj. Varaždina ako gledate na drugu stranu. Pruža se i pogled na sedam kalničkih zuba, u koloni jedan iza drugog. Da biste ih vidjeli, trebate se popeti na stijenu.
Vrh Vranilovac ime je dobio po vranilovoj travi, mediteranskoj biljci poznatoj kao divlji origano.
Vranilova trava ili divlji origano: na grčkom ime ove biljke znači ”radosni sjaj planina”. Nekad se vjerovalo da je prvi origano posadila boginja ljubavi, Afrodita, u svom vrtu na grčkoj planini Olimp. Zbog toga, i vjerovanja da donosi sreću i bezbrižnost, divlji origano je bio sastavni dio vjenčanih buketića. Ljekovitu biljku možete koristiti za čaj ili uljane kapi, a prepoznat ćete ju lako kad ljeti procvjeta u ljubičastim nijansama.
Odavde polijeću paraglajderi, da vas ne bi iznenadio natpis: letenje na vlastitu odgovornost.
Mi nismo letjeli, već smo nastavili skupljati zube 🙂 Od vrha nastavljate dalje istom stazom (vidjet ćete na stijeni pored TV tornja markaciju s lijeve strane) koja vas vodi putem zuba.
Svaki zub označen je brojem, a nakon zadnjeg zuba (tj. prvog ako dolazite iz smjera PD) staza će se odvojiti desno dolje. Pratite ju i dovest će vas do planinarskog doma.
A preko puta ceste, visoko u stijenama, nazire se moćna kamena tvrđava…
Veliki Kalnik: utvrda Crne kraljice i plemića-šljivara
„Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji.“
Tako je pisao Ivan Kukuljević Sakcinski o tvrđavi u stijenama, Velikom Kalniku.
Izgrađen je u 13. stoljeću, u doba hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV koji je tada po državi bježao od Tatara (Mongola).
Baš kako i priliči impresivnoj utvrdi, okružuju ga legende, a jedna od njih vezana je uz kraljevo bježanje pred Tatarima.
Bela IV zabarikadirao se u tvrđavu Veliki Kalnik, gdje su mu glavu spasili domaći junaci iz okolnih sela.
Kad su Tatari opkolili utvrdu, kralj je u njoj brzo počeo gladovati. Seljaci su mu za vrijeme opsade potajno noću donosili hranu i šljive, spasivši ga. Tatarima je dosadilo čekanje, odustali su od opsade i krenuli dalje. Zahvalan kralj seljacima je za nagradu darovao plemićku povelju. Junaci iz prikrajka, jalni ”pravi” plemići, su ih zbog toga podrugljivo nazvali ”šljivarima”.
Ne boj se, Belo, tvrđi su zidi,
August Šenoa, Šljivari
Tvrđi mi smo ti ljudi.
Ne boj se, Belo, s mirom budi,
Spremi si krunu, k počinku idi.
Sad nek Tatar po Kalniku lupa,
Bit će mu šala, bogami, skupa.
Druga legenda vezana je uz kralja Žigmunda i njegovu suprugu Barbaru Celjsku – poznatu kao okrutna ”Crna kraljica”. Priča se kako je imala brojne ljubavnike koje je iskorištavala za zlato a potom ubijala bacavši ih u provaliju s kule. Među njenim žrtvama se našao i kaštelan Velikog Kalnika (dakle, upravitelj imanja njenog muža). Sastajali su se malo dalje, na Malom Kalniku gdje ih nitko nije mogao pronaći.
Ljubavni uspjeh rasplamsao je i kaštelanov ego, pa se osilio i počeo gnjaviti lokalne plemiće. Oni su zauzvrat tužili kaštelana i Barbaru kralju Žigmundu. Žigmund je dao otkaz kaštelanu, a Barbaru protjerao u Češku da ga više ne sramoti. Otada se Mali Kalnik naziva i Pusta Barbara, a stari grad Pusti grad.
No, nije sve tako pusto, niti je legenda završila. Što je sa svim onim zlatom koje je Barbara zgrnula na račun svojih ljubavnika? Navodno je zlato zakopano u špilji kod starog grada, a čuvaju ga njene zmije sluškinje…
Koje li slučajnosti, vidite koga sam srela unutar zidina tvrđave 😉
U skladu s mjerama Stožera i zdravim razumom, distancirali smo se od poskoka dva metra i pošli dalje asfaltiranom cestom podno tvrđave i planinarskog doma. Lagana je to šetnjica stazom kroz polja, koja nas vraća do parkinga i kafića Jelen. Trk doma, proširiti vijest svima koji nisu bili – da moraju doživjeti Kalnik.
Informacije o stazi
Trajanje staze: Od kafića Jelen do vrha Vranilac trebalo nam je 2 sata laganog hajka (uz pauzu od 15-ak minuta na osmatračnici). Od vrha do PD i Velikog Kalnika trebalo nam je oko 15 minuta, i onda natrag do kafića Jelen još sat vremena. Elem! Sveukupno za cijeli krug nam je trebalo oko 3 sata i 15 minuta. (U ovo nisam brojala pola sata istraživanja utvrde jer je (sada) službeno zabranjen ulaz, pa to činite na vlastitu odgovornost i vremenski trošak :D)
Zahtjevnost: Srednje zahtjevna – prve dvije trećine su lagan uspon, a zadnja trećina uspona zahtjeva malo više spretnosti i opreza po stijenama i strminama. Neki dijelovi su uski i ispod je provalija, a nema sajli.
Hrana/piće: PD Kalnik, provjerite radno vrijeme.
Dakle, da rezimiramo punktove:
- Ako idete autom, trebate doći do mjesta Vukovec i kafića Jelen (vidjet ćete na tablama smjer za Kalnik i „stare obreške kleti“ – pratite ga).
- Točno preko puta kafića vidjet ćete stazicu koja vodi u polje i tablu s natpisom „stare obreške kleti“ – to je smjer kojim idete i on vas vodi po stazici između starih kleti i vinograda.
- Kada prođete kleti, staza izlazi na asfaltiranu cestu i vidjet ćete crkvu s grobljem. Na kartama se zove Crkvica, što joj daje 10 bodova za slatkost, a vi cestu koja prolazi iza crkve samo prijeđite. Dakle, ne idite ni lijevo ni desno, već po stazici/cesti točno iza crkvinih „leđa“ uzbrdo.
- Cestica vas vodi kilometar uzbrdo, i na kraju se račva u mjestu Gornja Obrež.
- Na račvanju skrenite lijevo i pratite cestu, ali ne do kraja. Prije zavoja vidjet ćete planinarsku stazu koja se odvaja s ceste desno prema šumi, i natpis „Vidikovac“. Pratite tu stazu i markacije, dovest će vas do lijepe osmatračnice.
- Pratite stazu u šumu i na račvanju koje vodi a) dalje kroz šumu ili b) natrag na cestu, odaberite desnu stazu kroz šumu.
- Kada prođete poučnu tablu o kalničkim livadama, stići ćete do table o crkvici sv. Martina i zavjetnom kamenu. Kod te table skrenite lijevo i opet lijevo (put je označen markacijama), stazom koja će vas odvesti uzbrdo.
- Staza vas vodi kroz šikaru, kamenje, uz malo penjanja i hvatanja za stabla – sve do vrha.
- Od vrha nastavljate dalje istom stazom (vidjet ćete na stijeni pored ”rakete” markaciju s lijeve strane) koja vas vodi putem zuba.
- Svaki zub označen je brojem, a nakon zadnjeg zuba (tj. prvog ako dolazite iz smjera PD) staza će se odvojiti desno dolje. Pratite ju i dovest će vas do planinarskog doma, a preko puta ceste vidjet ćete i utvrdu Veliki Kalnik u stijenama.
- Natrag se vraćate tako što ćete pratiti asfaltiranu cestu koja se spušta od PD i Velikog Kalnika.
- Nakon 850 metara (10-15 min hoda), u selu Kalnik na križanju ceste skrenut ćete desno i pratiti cestu koja će vas dovesti do one famozne Crkvice i kleti kraj kojih ste dolazili, pa sve do parkinga kod kafića Jelen.
- Svratite i u kafić kad ste im već zauzeli parking 😀 Kava je jeftina, konobarica ljubazna, a od lokalaca za susjednim stolom čut ćete sve što trebate znati o aktualnim političkim događanjima i psovke koje im posvećuju <3
