„Tko sadi vrt, vjeruje u sutra…“
To bi se moglo reći i za plemićku obitelj Zrinski. U periodu od 16. do 18. stoljeća, kada su posjedovali Stari grad Čakovec, podigli su elegantni zeleni perivoj koji je očuvan do današnjih dana.
Tradiciju je pokrenuo Nikola IV Zrinski a nastavile su je njegove kćeri, među kojima je posebno vrsna bila Doroteja Zrinski.
Neobično je pomisliti da su istovremeno brinuli o propasti države pred osmanskom armijom i razmjeni sjemenja i sadnica s drugim plemićima, ali jesu. Možda bi tome mogli pridodati misao da „ako imam svoj vrt pod kontrolom, čini se kao da imam i sebe pod kontrolom“?
Geografska otkrića i Osmansko carstvo otvorili su vrata u nove vrtove, pa novovjekovni greenfluenceri tako otkrivaju rijetke i egzotične primjerke. S istoka su dolazili tulipani, narcisi i turski karanfili, a Zrinski su posebno voljeli ruže, ljubičice, zumbule, bijele ljiljane…
Kruha i ruža
Bio je to moderni hobi ondašnje elite: europsko plemstvo bilo je zainteresirano za botaniku i vrtlarstvo, a vrtovi su postali mjesta za uživanje i razonodu.
Tijekom 18. stoljeća polako niču i prvi javni perivoji. Prije toga običan puk nije imao prilike zavirivati u privatne cvjetnjake i voćnjake bogataša, no sada se konačno počelo mijenjati shvaćanje javnog prostora.
Perivoji su bili gradske pozornice i modne piste, pokazatelj društvenog položaja i ukusa, doprinosili su ugledu pojedinca. U njima su organizirani plesovi, banketi i druženja pod paviljonima, na uređenim stazicama, kraj jezeraca i fontana…
Uostalom, vidjeti vaš perivoj značilo je vidjeti i vas. Pružiti priliku drugima da uživaju u perivojima značilo je pružiti im priliku da vam zavide, da zamišljaju sebe u visokom društvu.
No, što bi se reklo – nije svaka ruža za svaki vrt… Klasni pesimist u meni ima osjećaj da su to znali tada, kao što znaju i sada, pa se ne brinu puno već pružaju ljudima mrvice 😀 Iako, stvarno lijepe i šarene mrvice.
Perivoj Zrinski danas
Perivoj koji okružuje Stari grad Čakovec danas nosi ime po obitelji Zrinski i svi su dobrodošli pod njegove krošnje. Bar dok u proljeće ljute vrane-zaštitarke ne naprave popis za upad.
Šetajući stazama možete vidjeti skulpturu Nikole IV Zrinskog, spomenik Nikoli VII Zrinskom (uključuje orla kao simbol viteštva i junaštva te liru kao simbol banovog pjesništva), drvo mira, kip sv. Jeronima, spomenik palim vojnicima u WWI, fontanu, hotel za kukce…
Zelen i elegantan, odiše srednjoeuropskom civiliziranošću, a ima ga za gladne oči: riječ je o najvećem parku u Međimurju. Prostire se na 14 000 metara kvadratnih i obuhvaća preko tisuću stabala. Tu su grab, poljski jasen, klen, divlji kesten, smreka, bor…
I njihovi stanovnici, slatke šumske vjeverice koje su dobile svoju posebnu edukativnu ploču. Ove godine doselile su im i tri vjeverice iz Zagreba kao dio projekta repopulacije vrste. A što je još slađe od toga? To što život vjeverica nadziru čakovečki srednjoškolci. Upravo oni su osmislili logotip projekta, tijekom terenske nastave rade na monitoringu vjeverica, brinu o hotelima za kukce…
Nadam se da ste pripremili lješnjake u džepu za šetnju Čakovcem 🙂
