Div koji spava – tako još zovu planinu Klek. Prekrivena je bukovim šumama, a na vrhu raste „glava“ u obliku masivne visoke stijene uz koju se vežu stare slavenske legende i „modernije“ priče o vješticama. Narod ogulinskog zavičaja prenosio ih je kroz generacije, a poslužile su i kao inspiracija Ivani Brlić-Mažuranić.
Klek je i jedno od najpopularnijih odredišta za planinarenje u Hrvatskoj. Smatra se kolijevkom hrvatskog planinarstva, a prvi zapisani uspon na vrh povezan je s banom Josipom Jelačićem.
Ako tražite ideju za izlet ili planinarenje, zaputite se dakle prema Ogulinu, a u nastavku pročitajte više zanimljivosti o Kleku. Na kraju teksta možete pronaći tehnikalije – opis planinarske staze, trajanje, dodatne sadržaje u okolici i sl.
- Tvrdoglav kao Klek
- Klek: koljevka hrvatskog planinarstva
- Legende o vješticama i mračnim feštama
- Na glavi uspavanog diva
- Informacije o stazi
- Kreiraj izlet: Što vidjeti u okolici?
Tvrdoglav kao Klek
Klek je planina pored Ogulina i doline rijeke Dobre, koju ćete lako uočiti. Dok su druge hrvatske planine često „sindikalizirane“, Klek je individualac – ne zaklanjaju ga drugi vrhovi pa se bolje ističe.
Lako ga je prepoznati po „kamenoj glavi“ koja strši iz planine. To je njegov najviši vrh: Veliki Klek (1182 m).
Promatrate li ju iz daljine, stijena izgleda kao polegnuta glava, a dva manja stjenovita vrha koja strše malo dalje izgledaju kao nožice. Otuda i nadimak „div koji spava“. Narod je generacijama pričao priče i legende o njemu.
Ovo su samo dvije poznate verzije, pa koja vam je draža:
a) Prva priča kaže kako je Klek bio nestašni slavenski bog koji se nabacivao Perunovoj ženi. Perun to vidio i počeo ga naganjati. Trka je trajala dugo i Klek je počeo gubiti snagu. Baš kad je došao do ove planine, Perun ga je pogodio strijelom u nogu, na što je Klek pao i skamenio se, a iz njegove noge potekla je rijeka. Sada tako skvrčen leži kao podsjetnik na posljedice švalerisanja kod tuđeg ženidbenog (ili planinarskog) druga 😀
b) Druga priča prikazuje Kleka u boljem svijetlu. Kako su bogovi škrto čuvali svu hranu i piće za sebe, divovi su sve više bjesnili. Div Klek je zaratio s bogom Volosom, a ovaj ga skamenio. No, prije nego ga je Volos porazio, Klek se zakleo da će se jednog dana probuditi i osvetiti…
Dok čekamo taj dan, otisnuli smo se autom prema Ogulinu.
Ekspediciju smo započeli kod Vučić sela kraj rijeke Dobre – tamo se nalaze parking i teren za skijalište. Trebate se popeti uz njega da biste došli do početka tzv. Ferdine staze.
Klek: koljevka hrvatskog planinarstva
Ferdina staza dobila je ime po Ferdi Uršanu, članu planinarskog društva Klek iz Ogulina. No, počeci planinarenja Klekom sežu dublje u prošlost i tvore početak hrvatskog planinarstva uopće. Barem onog profesionalnog, institucionaliziranog, kako bi se već reklo.
O Kleku imamo zapise francuskog istraživača iz 18. stoljeća, no on se nije popeo na vrh – više su ga zanimale flora i fauna.
Ako i vas zanimaju klečke biljčice, preporučujem vam serijal Lovac na bilje, Antona Rudana. U epizodi posvećenoj Kleku otkrit će vam koja biljka pomaže kod ozljeda, koja potječe iz doba dinosaura, a koja je među najljekovitijima na svijetu. Sve ih možete vidjeti putem. Uz mnoge od njih vežu se narodna vjerovanja, a neke od njih koristile su i vještice. Tu je i jedna slatkog naziva „biskupska kapica“. Samo znajte da je krajolik Kleka zaštićen pa im se možete samo diviti i fotkati ih 😊
Najstariji spomen na „osvajanje vrha“ potječe iz 1838. godine, od saskog kralja Friedricha Augusta II. Njega je na hrvatske planine pratio tada tek ogulinski časnik, a kasnije hrvatski ban, Josip Jelačić.
Na klečkoj stijeni bila je prva škola hrvatskih alpinista i tu su se vježbali penjački usponi. Nakon jedne planinarske ekspedicije, ekipa okupljena u ogulinskoj kavani došla je na ideju osnivanja planinarskog društva. Zato se Klek i danas naziva kolijevkom hrvatskog planinarstva.
Tužna crtica iz povijesti (klečkog) planinarstva vezana je uz 130., ali i posljednji uspon legende hrvatskog alpinizma – Branka Lukšića. Smrtno je stradao pri usponu kroz zahtjevni smjer 1958. godine. Danas je njegovo ime upisano u spomen obilježje na Kleku i u Ogulinu, a na zagrobnoj ploči u Sutivanu piše: „Mladost svoju planinskim vrhuncima darovao.“
Dvjesto godina kasnije, u pohod na vrhove stižemo i mi u nešto većem broju.
Staza do vrha vodi kroz bukove šume i zelenilo, a povremeno podsjeća na Čudesnu šumu i njene puteljke – prikladno uz ogulinski kraj poznat po bajkama 😊 Mjestimično izbija na travnjake, a ovaj me baš podsjetio na one pozadine za Windows kad smo bili klinci 😀 Ili na scenu iz Moje pjesme, moji snovi – ovisi koliko ste romantični 😀
Sve u svemu, puno asocijacija. A to da Klek budi maštu i znatiželju svojih gostiju nije novost. Rekli smo da su se klečkim stazama pentrali i saski kralj i ban Jelačić. Bilo je tu još poznatih imena – pisaca, slikara i ljubitelja prirode koji su u ogulinskom gorostasu pronalazili inspiraciju.
August Šenoa Klek je nazivao „kršnim i sijedim starcem“, a Ivana Brlić-Mažuranić rekla je:
Čudnovati i napadni oblici Kleka i romantičnost Dobre pružali su mojoj mašti toliko hrane da sam daleko u noć prevraćala u mislima najčudnovatije slike i fantastične mogućnosti: što li se sve odigrava u dubokoj noći oko Kleka.
Vladimir Varlaj, slikar hrvatskih krajolika, toliko je volio Klek da ga je oslikao najmanje dvadeset puta. Ne iz dvadeset pokušaja 😀 nego dvadeset puta, u različita doba godine ili čak dana.
Legende o vješticama i mračnim feštama
Na zadnjem dijelu staze koji vas vodi u „dvorište“ planinarskog doma, dočekuje vas natpis: „Dobrodošli u carstvo klečkih vještica!“
Zahvaljujući zagrebačkim Gornjogradskim coprnicama, o okupljanjima na Kleku sam saznala mnogo još puno prije. Stoga je bio super osjećaj i sam konačno kročiti u to (o)kultno mjesto. Danas zvuči kao mistična i zabavna crtica iz povijesti, no nažalost bila su to mučna vremena za žene, naročito iz siromašnijih slojeva društva (iako, bilo je tu i muških, nekad i aristokratkinja). O tome zašto smo vjerovali u vještice, tko su one bile i što su to radile da su bile sumnjive, ali i općenito ljudskoj potrebi da pronađe žrtveno janje u društvu, pričala sam s (turističkom) voditeljicom zagrebačkih coprnica, Martinom Findrik. Bila sam na njihovim tematskim turama i iskreno vam preporučam da, budete li u prilici, prošećete Zagrebom u njihovom društvu i izbliza upoznate taj tragikomičan svijet koji nam zapravo i nije tako dalek.
Progon vještica počeo je u srednjem vijeku, a zanimljivo je da nam je čak i to sa Zapada stiglo sa stoljetnim zakašnjenjem 😀
Vještice su bile utjelovljenje nemorala, a zbog svoje mračne i misteriozne prirode narod ih je često zamišljao u – prirodi, koja je i sama bila neistražena, prevrtljiva, prijatelj koji se brzo može okrenuti u neprijatelja…
Legende govore kako su se za olujnih noći na vrhu Kleka okupljale vještice i vile, a gozbom je predsjedavao sam Nečastivi. Fešte su bile raskošne, plesalo se demonsko kolo, vozile kočije, peklo meso i gibanica. Pod crnim oblacima, uz grmljavinu i munje, bio je to pravi pir mračnih sila.
Nemali broj žena mučen je zbog sumnje da su vještice, a one su jadne priznavale da su se okupljale na Kleku samo kako bi se spasile od torture i skratile si muke. Izvještaji sa suđenja i priče o Kleku proširile su se diljem Europe.
Lomače i suđenja vrhunac su doživjeli u 17. stoljeću, a sredinom 18. stoljeća Marija Terezija napravila je povijesnu prekretnicu: izdala je naredbu da se svi slučajevi moraju donijeti njoj na uvid. Time nije izravno ukinula progon vještica, ali su troškovi komuniciranja i prijevoza do Beča bili preskupi pa su sudovi odustajali od procesuiranja vještica.
U to ime, valja popiti rakijicu u planinarskom domu. (Kako se uvijek lako nađe razlog, zar ne…)
Na glavi uspavanog diva
Od planinarskog doma možete produljiti do vrha, tj. famozne stijene koju ste zadivljeno gledali još iz auta dok ste prilazili. Trebat će vam oko pola sata jer zna biti ljudi pa se penje jedan po jedan, polako.
Uspon na stijenu prilično je strm, a do njega vode stepenice, užad i sajle. Jednom kad ste na vrhu, to je to, uživate u prekrasnom pogledu s ravnog platoa gdje imate Bjelolasicu, Risnjak i Ogulin na dlanu.
Kad se spustite sa stijene, možete se vratiti prema planinarskom domu ili produljiti do manjih stijena (sjećate se divovih nožica?). Zovu se Klečice i do njih imate još pola sata.
Natrag smo se vratili istim putem kojim smo došli.
Informacije o stazi
Parking: Do Ogulina smo išli autom i ostavili ga na parkingu kod Vučić sela uz rijeku Dobru. Parking je besplatan, a odmah ćete vidjeti teren za skijalište odakle počinje staza (tako da markacije nećete vidjeti odmah već se morate popeti po terenu do ulaska u šumu).
Staza i trajanje: Staza kojom smo išli je Ogulin – Kneja – Klek
- Ogulin, tj. Vučić selo odakle počinje staza
- Ferdinom stazom kroz šumu (ovaj dio je strm)
- Livada za pauzu 😊
- Izletište ŠRC Kneja
- Izbili smo na cestu i pratili ju oko 600 metara do povratka na stazu vidljivu s desne strane ceste
- Staza vodi kroz zaravan i onda kreće strmije u vis, u šumu
- Planinarski dom Klek
- Od PD Klek možete produljiti dalje do vrha
- Natrag istim putem
Trebalo nam je malo više od 3 sata u jednom smjeru, uz pauzu i neizostavno „ček’ samo da slikam ovo“. Ocijenila bih ju kao srednje tešku: ima dijelova koji su ugodna šetnja, a ima i nekoliko uspona koji su strmi + što je taj dan baš bila neka vlaga u zraku pa smo disali na škrge 😀
Inače, na stazi prema vrhu i samoj stijeni tog je dana vladao mravinjak ljudi. Uvijek idemo u rano planinarenje da izbjegnemo gužve, ali ovo je bilo u vrijeme nakon prvog lockdowna kad su svi pošandrcali 😀 Također, meni nije bilo baš svejedno gledati ljude s bebama kako se penju po stijenama, no očito se može. Bilo je i beba, i djece, i pasa svih veličina. Ako niste za tu avanturu, možete jednostavno preskočiti i odmoriti kod planinarskog doma (ili se penjati u smjenama dok onaj drugi čuva baby ekipu).
PD Klek ima kuhinju, blagovaonicu, spavaonice i otvoren je vikendom. Pića ima, hranu si ponesite.
Kreiraj izlet: Što vidjeti u okolici?
Klek je dobar trening, ali ako vam ostane još energije i vremena, evo nekoliko ideja što možete vidjeti u Ogulinu i/ili okolici.
Posjetite grad Ogulin u kojem možete vidjeti:
- Ivaninu kuću bajke, multimedijalni centar za posjetitelje
- frankopanski kaštel u kojem se nalazi zanimljiva Alpinistička zbirka
- Đulin ponor uz koji se veže legenda o nesretnoj ljubavi
Svratite do:
- Šmitovog jezera
- jezera Sabljaci, tzv. „ogulinskog mora“ (ovdje je popularni restoran Ive)
- izvora Tounjčice i Tounjskog mosta
- kanjona Kamačnik
- napuštenog dvorca Bosiljevo
Uživajte 😊
