Nakon posjete Berlinskom zidu u Zagrebu, idemo do jednog drugog zida, s malo pozitivnijim konotacijama 🙂 Nalazi se također u Zagrebu, a riječ je o kompleksu zgrada u novozagrebačkom naselju Travno. Zbog svoje duljine i stepeničastog izgleda dobile su naziv Kineski zid a s vremenom i Golubinjak.
O ukusima se ne raspravlja – ako niste fan brutalizma i socijalističke arhitekture, onda ništa. Ne pomaže ni činjenica da je prostor oko zgrada zapušten: kamene ploče platoa su polomljene, iz rupa raste šaš, a stepenice su popucale i razbijene, o čemu je izvještavao Jutarnji list.
No, čak i oni koji zgrade opisuju kao ružne, ne mogu poreći njihovu funkcionalnost. Izolacija je odlična tako da je i ljeti i zimi ugodno, a s obzirom na post-potresnu atmosferu u Zagrebu valja naglasiti i otpornost.
U stavu spremnosti da ćemo „živjeti sto godina, ali i da će sutra rat“, zgrade su podignute po standardima nastalim nakon strašnog potresa u Skoplju 1963. godine. A za svaki slučaj, u dvorištu se nalazi i ratni bunker.
Bila su to vremena kada nije “falilo zidara”, i kada smo mi gradili Kinu a ne ona nas 😀
U tom duhu gradio se cijeli Novi Zagreb.
Naselje Travno građeno je 1970-ih godina, a do tada su zemljom dominirala polja krumpira, pšenice i kukuruza. Književnik Gustav Krklec bio je zadužen za razgovore s domaćim ljudima kako bi osmislio što autentičniji naziv kvarta, no na kraju je (p)ostalo Travno, po travi i livadama.
Kad ga promatramo iz zraka, vidimo da je centralni dio zapravo veliki park okružen neboderima i zgradama, ispred kojih se opet nalaze travnate površine koje čine rubove kvarta. Tipično za novozagrebački kvart: prostran i s mnoštvom zelenila, idealan za život.
Zanimljivo je da od 11 000 stanovnika kvarta, više od polovice njih živi u samo dvije zgrade. Najpoznatija je Mamutica s oko 5 000 stanovnika, a druga je Kineski zid sa „samo“ tisuću.
Pokušaj da se betonskim divovima dodijele imena koja će više odgovarati livadama koje ih okružuju, propao je. Mamutica je originalno nosila ime Tratinčica, no mislim da je očito zašto naziv nije opstao čak ni u ironičnoj varijanti.
Betonske zgrade posađene na zelenim površinama i danas čine poznatu panoramu kvarta, a ovaj kontrast opjevali su i klinci OŠ Gustava Krkleca u himni kvartu: „Trav, trav, trav, trav, Travno, betonsko i ravno!“ S godinama to obično preraste u lokalpatriotski ponos i uzvik: „Travno je glavno!“ 🙂
