Hvar je poznat po mnogim stvarima: katedrali, kazalištu, noćnom životu i uvijek iznova novinarskom padanju u nesvijest od računa u restoranima. A jedan od najljepših simbola je i njegova tvrđava na brdu, slavna Fortica ili Španjola. Tog vjetrovitog jutra odlučili smo preskočiti plažu i baciti se na kulturno uzdizanje, tj. pentranje na tvrđavu.
Dobro smo odlučili – do Fortice je stvarno najljepše doći pješke, s Pjace (Trg sv. Stjepana). Na njoj se nalaze gradska vrata od kojih samo pratite stube do vrha. Kada prođete „stambeni“ dio, uličice koje vode između starih palača, slijede vijugave stube. One vode kroz egzotičan perivoj mediteranskog bilja, s panoramskim pogledom na grad, more i otočiće.
Zanimljivost: Park je posvećen Josipu Aveliniju (1891. – 1947.), hvarskom turističkom djelatniku koji je mnogo učinio za infrastrukturu i promidžbu grada. Počeo se uređivati prije kojih 100 godina, uoči posjete kralja Aleksandra – štoviše, neko vrijeme park je nosio ime po njemu, a tvrđava se zvala Aleksandrovac. Ako vas i ne zanima Fortica, prošećite barem perivojem – besplatno je, lijepo, umirujuće. Imate i drvene ležaljke za zavalit se uz sladoled, osim ako ih nisu zauzele mačke. Perivoj je ispunjen autohtonim kulturama poput borova, čempresa, masline, planike, kadulje, metvice, lavande, ružmarina… ali i uvezenih poput kaktusa, agava, palmi. Mediteranski bombon!
Fortica: Povijest slavne tvrđave
Na ovom mjestu već se nalazila jedna utvrda, davno. Štitila je ilirske nastambe, a kasnije je na istom mjestu podignuta hvarska tvrđava koju danas gledamo.
Poznata i pod nazivom Fortica ili Španjola, tvrđava ponosno simbolizira grad Hvar. Između ostalih, naravno 🙂 Smještena je na brdu, na visini od oko 100 metara. Njena gradnja počela je krajem 13. stoljeća, kada je otok bio pod mletačkom upravom (Venecija), a s mora je prijetila opasnost od gusara.
Zanimljivost: Naziv Fortica je dobila od talijanske riječi za utvrdu – fortezza, a Španjola zbog španjolskih inženjera koji su radili na njoj – barem se tako pretpostavlja.
Gradnja tvrđave trajala je dugo – možda jer su je financirale lokalne vlasti 😀 Šala, no uistinu, gradnju je platila hvarska općina, uglavnom novcima od prodaje soli.
Tako je Fortica započeta u 13. a dovršena tek u 16. stoljeću. Srećom ili nesrećom, odmah je poslužila svrsi: kad su Osmanlije napale s mora, stanovništvo se sakrilo u tvrđavu. Fortica je uspješno izbjegla napad obranivši se topovima i zaštitila stanovništvo dok je osmanska vojska demolirala grad Hvar. No nedugo poslije stradala je u pomalo bizarnom scenariju…
U jesenskoj noći 1579. godine, grom je udario u dio tvrđave u kojoj se čuvao barut. Cijeli taj dio je eksplodirao i tvrđava je teško oštećena.
Nakon obnove, u 19. stoljeću preuzeli su je i doradili Austrijanci. No, tada Hvar već gubi svoju stratešku važnost i Fortica pada u zaborav. Hvarani su počeli pričati priče kako noću ondje vile plešu kolo.
Možda je upravo to inspiriralo novu namjenu tvrđave u SFR Jugoslaviji. Fortica je obnovljena 1971. godine i ovdje je otvoren fancy restoran s diskotekom. Pliz neka mi netko kaže da je moto bio: Vile vole disko!
Novi život između zidina
Danas se u Fortici nalazi muzej s kolekcijom amfora i svojevrsnom povješću mora. Njene zidine i dalje čuvaju topovi koji nadgledaju grad i luku, te ono što bi Krleža nazvao „modernim barbarima“ – sve brojnije turiste i jet-setere 😀
Zanimljivost: Često se uz velebne poglede naglašava uvjet „za lijepog vremena“. No, na Hvaru gotovo da nema tih briga. Riječ je o najsunčanijem hrvatskom otoku – s preko 2 700 sunčanih sati u godini dobio je nadimak Sunčani Hvar. Po osunčanosti je u vrhu Europe, u rangu s Barcelonom i Atenom. Pretekli su nas Cipar i Malta, al tko ih šiša, nek se prže.
Do Fortice možete doći i autom (parking je ispred tvrđave), a ulaznica u Forticu košta 40 kuna. Nismo požalili – ima se što obići i vidjeti, zdanje je impresivno, pogled nezaboravan… a i trebao nam je dobar odmak u post-izborno jutro, u neka druga vremena.
Naime, to jutro saznali smo za pobjedu nacionalnog Stockholmskog sindroma na parlamentarnim izborima. Sjedili smo razočarano na klupici mediteranskog parka s pogledom na najljepše more. Čak je i jutro bilo tmurno, bez sunca. Ništa nije moglo bolje opisati postizborno ljetno osjećanje kao citat talijanskog pjesnika Leopardija u tvrđavi:
I brodolom je sladak na ovom moru…
PS Voliš li tvrđave i povijest, možda će te zanimati i ova manje poznata, napuštena utvrda, također u gradu Hvaru (ne, nije ona Napoleonova :))
