U prošlom blogu sam pisala o ideji za izlet u dolinu Slapnice na Žumberku. Spomenula sam kako putem od doline prema Krašiću (pa dalje Karlovcu, Zagrebu…) možete vidjeti upadljivo orijentalno zdanje pored ceste. Na umjetnom otočiću okruženim jezercem smjestila se grkokatolička Crkva Blagovijesti – lako ćete ju uočiti u onoj nizini, s crnim kupolama i zlatnim ornamentima. Pored nje nalazi se i manji dvorac, pa bih vam danas pokazala ovu ljepoticu 😊
Grkokatolička crkva Blagovijesti u Pribiću
Grkokatolička Crkva Blagovijesti podignuta je 1911. godine na umjetnom otočiću, no iznutra je dovršena tek 1942. godine. Otočić je okružen je jezercem, a do crkve preko njega vodi kameni most.
Prema nacrtu Stjepana Podhorskog izgrađena je u ovom neobizantskom stilu. Tlocrt je u obliku grčkog križa tj. križa s četiri jednaka kraka, ima kupolu i mozaik.
O arhitektu: Crkva je građena prema projektu Stjepana Podhorskog. Rođen je u Zagrebu 1875. godine. Tu je živio i radio paralelno s Hermanom Bolleom, Viktorom Kovačićem i Isom Kršnjavim koje je poznavao. Zagrepčani će ga najviše prepoznati u zgradi Ljekarne Crvenom križu kod Britanca, a treba podsjetiti da je upravo on inicirao osnivanje Kluba hrvatskih arhitekata. Njeno djelovanje je, kao kod svih pravih intelektualaca, počelo – svađom 😀
Kad joj se približite, vidite skulpture životinja i vodorige. Njihovo originalno, francusko, ime je „gargouille“ – zvuči kao grgljanje vode u grlu, s razlogom. U njima se nakuplja voda s krovova tijekom padalina i kroz dugački vrat pljuju je dalje od zidova zgrade. Od 19. stoljeća sve češće su ih mijenjale cijevi – više nisu bile moderne ni praktične (znale su otpasti sa zgrade), a mnogima su čak bile zastrašujuće. Stoga je ovo baš lijepa rijetkost.
Uz crkvu se nalazi i barokni dvorac Pribićki, za biskupe. Pretpostavlja se da je izgrađen u 16. stoljeću te da ga je svojedobno držao knez Nikola Zrinski. S vremenom je dvorac čak i opljačkan te predan Austriji, dok ga konačni nije otkupila grkokatolička biskupija.
Grkokatolici – „čiji“ su to?
Ono što često može zbuniti jest vanjska sličnost grkokatolika i pravoslavaca – primaju oženjene muškarce u svećeničke redove, mogu nositi bradu, u crkvi imaju ikonostas (zid s ikonama i vjerskim slikama)…
No, riječ je zapravo o katoličkoj crkvi (kao što joj ime kaže). Samo se u njoj koristi bizantski istočni obred. U prijevodu: grkokatolici i rimokatolici imaju ista vjerovanja, sakramente i vrhovnog vladara – papu. Ali imaju različite obrede. Kako sami kažu, kao dva brata ili dvije sestre, samo u različitoj odjeći.
Župnik Nenad Krajačić objašnjava kako župa danas ima oko 118 vjernika odnosno 40 obitelji. „Malena je, ali je jaka i složna“, opisuje.
To je to, kratko o ovoj lijepoj crkvi i jednoj malobrojnoj zajednici koja nam je mnogima još nepoznata. Svjedočila sam da čak i neki Zagrepčani, prolazeći Gornjim gradom kraj grkokatoličke konkatedrale prvi put uče o njoj, no – bolje ikad nego nikad.
Inače, ovo je malo jače vjerski kraj 😀 Znači, župa je u mjestašcu Strmac Pribićki, koji se nalazi blizu Pribića iz kojeg dolazi Franjo Kuharić, a Pribić je pak blizu Krašića iz kojeg dolazi Alojzije Stepinac. Ali dobro, to smo bar već znali.
