Drvene kuće od hrasta s rodama na krovovima, konji kraj nasipa i labudovi na Savi, čupave turopoljske svinjice i močvarni ambijent… sve je to Lonjsko polje, Park prirode i najveće zaštićeno močvarno područje u Hrvatskoj.
Stigli smo dan nakon obilnih kiša i završili šetnju blatnjaviji od turopoljskih svinja, ali jesensko vrijeme u proljeće nije zasmetalo. Štoviše, tmurno nebo nad starim drvenim kućama i bujnim, prašumskim zelenilom stvaralo je posebnu dozu melankolije i romantike – kao da ste ušli u skroviti kutak povijesti koji živi sam za sebe, odvojen od svijeta.
To ne bi bilo „to“ bez spomenutih tradicionalnih kuća i gnijezda roda na krovovima i stupovima. O rodama, svinjicama, konjima, Savi, labudovima, raslinju i zelenilu ću drugom prilikom. Voljela bih da danas prošećemo ušorenim selima Moslavine i Posavine kraj starih hiža i čardaka, predivnih uspomena na graditeljsku baštinu.
- Tradicionalne kuće Moslavine i Posavine
- Čardaci uz Savu: stražarnice iz doba Vojne Krajine
- Kreiraj izlet: Što vidjeti u okolici?
Tradicionalne kuće Moslavine i Posavine
Bilo da ste autom, biciklom ili pješice, prolazeći Lonjskim poljem vidjet ćete brojne posavske kuće u nizu. Tamno smeđe ljepotice savršeno s sklapaju sa zelenilom raslinja i šarenilom cvijeća u dvorištima. Male i skromne, gromadne s dvorištima-imanjima, napuštene u raslinju, skockane za turiste, one tužnih razbijenih prozora i one s brižno opeglanim čipkastim zavjesicama. Raznih oblika, a bude isti osjećaj – nostalgiju za minulim vremenima.
Svaki dio kuće i ornament priča priču: stropne grede ili sljemenjače podsjećaju na godine kada su izgrađene, trjemovi s krovićima čuvali su prozore i planjke od sunca i kiše, potkove i kršćanski simboli bili su nada i sigurnost sirotinji ovog kraja čiji je život bio u (ne)milosti prirode i političkih vladara. Dobro očuvane štale su često značile više nego sama kuća, jer je život ovisio o životinjama.
Zemlja uz Savu je močvarno područje, poplavna nizina koju su kroz povijest prekrivale bogate hrastove šume. Baš kao i čardaci koje ćemo vidjeti ubrzo, kuće su zbog opasnosti od poplava dizane na stupove iznad tla, u visinu. Po potrebi, kuća se mogla rastaviti, odnijeti na drugu poziciju i opet sastaviti.
Tesari su ih gradili od hrasta lužnjaka iz okolnih šuma, a premda neke od njih danas izgledaju ruševno – upravo ovakve kuće preživjele su potrese junačkije nego neki njihovi cigleni susjedi.
Drvo je laganije i fleksibilnije, skuplja se i širi ovisno o vlazi. Kuće od hrasta građene su horizontalnim slaganjem greda pri čemu su se uglovi drveta povezivali u tzv. hrvaški i nemški vez, kao kad slažete puzzle. To znači da kad udari potres, kuća „pleše“, škripi i cvili (jeste li primijetili one nagnute naprijed, nazad ili u stranu?), ali ostaje na nogama. Neki se šale da tek onda zapravo ćoškovi sjednu kako treba.
Posavsko selo Krapje i povratak drvenih kućica
Najpoznatiji muzej na otvorenom je posavsko selo Krapje koje je ime dobilo po šaranu (šaran ili krap). Krapje zovu biserom Lonjskog polja, drvenim selom, selom graditeljske baštine i sl. Drvene kuće stare su više od stotinu godina, a uz njih stoje i sjenici, staje, kokošinjci… Najočuvanije su od ukupno 600-tinjak drvenih kuća u Lonjskom polju, pa se nadaju kako će time očuvati graditeljsku baštinu i pomoći ostanak lokalnih stanovnika. Neke su uređene poput muzeja, suvenirnica ili OPG dućana, a u nekima možete i prespavati. Kažu da se spavanje u drvenoj kući ne može usporediti s ničim drugim.
Romantična zdanja danas bude melankoliju i svijest o tome koliko smo se udaljili od prirode – ne samo stanovanjem u gradovima i kutijama od armiranog betona, već i stilom života koji odavno ne prati prirodne smjene dana, noći, godišnjih doba. Nije ni čudno što mnogi bježe natrag na selo ili u zelene prstenove oko gradova kako bi pronašli mir i onu autentičnu, opipljivu vezu s drugima, prirodom i sobom.
Ironično, nekad su drvene kuće bile prijetnja od požara i odraz siromaštva, a danas njihove cijene idu u nebesa. Naravno, govorim o novim drvenim kućama koje koštaju po 250 000 eura – one stare, oronule, koje se drže na tri noge, možete pronaći za pravu siću na licu mjesta. Mnoge od njih imaju natpis „Na prodaju“, a evo i nekoliko kandidata s Njuškala.
Možete li se zamisliti u takvoj? Pogledate kroz prozor i gledate labudove na Savi ili rode koje beru granje po šumi – to su sada vaši sustanari koji su si uredili gnijezdo na krovu kuće. U bujnom zelenilu našlo se mjesta za lokalnu školu, dućančić, zadružni i vatrogasni dom, te crkvicu. Skupa tvore idilično selo u ovom skladnom, gotovo nerealnom okruženju.
Čardaci uz Savu: stražarnice iz doba Vojne Krajine
A sad, još jedno drveno zdanje, drugačije namjene. Nekadašnje posmatračnice u ratovima protiv Turaka, danas su se predale miroljubivoj vojsci promatrača ptica. To su naravno, čardaci.
Pokušajmo razmišljati o čardacima bez da nam Halid Bešlić uđe u glavu 😀 Teško. Lingvisti kažu kako čardak na našim područjima ima čak devet značenja, ali sada nas zanima ovo koje kaže da su čardaci drvene stražarnice iz doba Vojne krajine, tj. osmanskih osvajanja u 16. stoljeću.
Kada bismo Hrvatsku tog doba zamislili kao ratnu igricu i pogledali stanje na terenu, vidjeli bismo ikone za požare na svim frontovima. Pred Turcima padaju Bosna, Beograd, Osijek, Lika i Banija, Hrvatska odjednom ima dva kralja i građanski rat, seljaci na sjeveru grcaju u neimaštini i pokreću Seljačku bunu…
Istovremeno, počinje gradnja Vojne krajine – obrambenog pojasa koji će s vremenom postati militarizirana zona Habsburškog carstva.
Možemo je ugrubo zamisliti kao pojas uz današnju granicu Hrvatske i BiH, koji uključuje gradove Gospić, Otočac, Ogulin, Karlovac, Glinu, Petrinju, Novu Gradišku i Vinkovce, pa sve do Sremske Mitrovice i Zemuna. Riječ je o pojasu dugom 1 750 kilometara, tj. teritoriju veličine preko 20 000 km2, s više od 700 000 stanovnika. Muškarci koji su radili kao graničari i služili carevoj vojsci dobivali su teritorije oslobođene od kmetskog ustroja.
Na toj granici gradio se neprekinut niz utvrda i čardaka. Baš kao što možete vidjeti u Lonjskom polju, čardaci su ovdje građeni u blizini Save, dodatno zaštićeni močvarama, šumama i rijekama. Zbog opasnosti od poplava rijeke Save čardaci su građeni na stupovima, barem tri metra od zemlje.
Stražari koji su s njih nadgledali teritorij zvali su se čardaklije. Alarme bi odašiljali pucnjevima ili alarmnim zvonjenjem tijekom dana, a paljenjem slame ili sijena na motki noću.
Život u Vojnoj krajini bio je težak, s brojnim problemima na terenu: osmanske provale natjerale su brojne stanovnike u bijeg, Habsburgovci su imali i drugih problema u Europi zbog čega su bili u financijskim problemima, novac je kasnio, utvrde su nerijetko bile u slabom stanju i obrana je ovisila o hrabrosti krajišnika, izbijale su pobune vlaških doseljenika… Konačno, Vojna krajina je u vojnom smislu izdvojena od vlasti hrvatskog bana i Sabora, te potčinjena Ratnom vijeću u Grazu. Tako je počeo proces hrvatskog gubitka političke i vojne vlasti na graničnom području.
Čak i nakon turskog poraza u 17. stoljeću, kada je Vojna Krajina izgubila svoju obrambenu svrhu, sustav se i dalje održao. Bio je koristan izvor jeftine i mnogobrojne vojske za Habsburšku Monarhiju, ali i oslonac apsolutizma i centralizma u naredna dva stoljeća. Vojna krajina razvojačena je 1873. godine i nedugo poslije pripojena matičnoj zemlji.
Popeli smo se u dva čardaka da provjerimo situaciju danas – sve je pod kontrolom, u daljini odmaraju zgodni slavonsko-srijemski podolci, goveda dugih rogova, a s istoka nadiru samo tmurni oblaci. U jednom trenutku čak mi se čini kao da gledam prašume Vijetnama ili Kambodže. Ostavljam vas uz razglednicu sumnjivog podrijetla, a da li je ovo scena iz Lonjskog polja – provjerite sami na idućem izletu 😀
Kreiraj izlet: Što vidjeti u okolici?
U Lonjsko polje najbolje je ući s istočne strane, kraj Spomen područja Jasenovac odakle vas cesta vodi u Posjetiteljski centar. Ulaznica za odrasle je 20 kuna, a u centru će vam ljubazno objasniti sve opcije koje imate na raspolaganju (mi smo došli na blef i gospođa nam je sve kristalno jasno objasnila, nacrtala na karti, čuda :D). Ima stvarno puno stvari koje možete vidjeti (promatranje ptica, selo roda, šetnja po polju, vidikovac s kojeg se vide konji i goveda, biciklističke staze, panoramski vlakić…), pa je najbolje sve pogledati kod njih na stranici: Lonjsko polje za posjetitelje.
Računajte da bi vam na to mogao otići cijeli dan, naročito ako je vikend i lijepo vrijeme. No ako vam ostane vremena, evo par ideja za zaokružiti izlet:
- Spomen područje Jasenovac
- Sava turizam, restoran i kampiralište u kojem možete organizirati jahanje konja, ribolov i sl.
- razgled grada Kutine
- razgled gradova Pakrac i Lipik
- Spomenik revolucije naroda Moslavine
