Korona slavi drugi rođendan, u Austriji kaos zbog zabrane kretanja necijepljenima, a ovaj profil riskira da otkliže u smjeru TV tj. Instagram kalendara.
NAIME, kad smo kod Beča i države koja je uvijek štancala hm-snažne političke opcije (i pritom ne mislim na Arnolda Schwarzeneggera), 20. studenog 1805. prvi put izvedena jedina Beethovenova opera, Fidelio.
Zašto je ovo aktualno?
Jer je meni zanimljivo, ali i jer je Beethovenov savjet bio da se „slušanjem (njegove) glazbe čovjek oslobodi bijede“. A možda i pronađe inspiraciju, u ovo doba zabrinjavajućih društvenih podjela.
Fidelio je objedinio ideale velikog muzičara – ljubav prema slobodi i bližnjem, integritet, osobnu žrtvu i herojstvo. U njemu žena riskira svoj život kako bi spasila muža, političkog zatvorenika (zbog toga je opera nosila i nadimak „Trijumf bračne ljubavi“).
Thomas Mann kasnije će izjaviti: „Kolika je količina apatije bila potrebna da čovjek u nacističkoj Njemačkoj sluša Fidelio i ne izjuri van, lica prekrivenog rukama!“
▪️
Beethoven je u Beču stekao svjetsku slavu, no s godinama je oglušio i povukao se u izolaciju. Depresivan, skoro je počinio samoubojstvo. Na kraju su ga spasile šetnje prirodom i odluka da će ipak „prkositi sudbini“.
Njegova borba sa samim sobom i volja za životom trijumfirali su u nizu simfonija od kojih je najpoznatija Deveta simfonija.
U nju je inkorporirao Schillerovu Odu radosti, koja slavi „bratstvo i jedinstvo“ čovječanstva.
Oda radosti postat će europska himna, ali i himna potlačenih u svijetu: Čileanaca koji su rušili Pinocheta, kineskih studenata pred tenkovima na Tiananmenu, stanovnika Njemačke nakon pada Berlinskog zida…
Na njenoj premijeri 1824. sjedio je pred orkestrom, leđima okrenut publici. Gluh, listao je note i pokušavao si predočiti zvukove koje nije mogao čuti.
Kad je simfonija završila okrenuo se prema publici. Tada je u njihovim očima i aplauzu shvatio što je stvorio.
Bilo je to njegovo zadnje pojavljivanje u javnosti.
Schilleru je nakon svega rekao: „Činiti dobro gdje god možemo, voljeti slobodu više od ičega… Što čovjek više može poželjeti?“
