Badija, otočić kraj Korčule okružen tirkiznim morem, savršen je kandidat za poludnevni izlet koji kreće i završava u gradu Korčuli. Njegova posebnost su stanovnici koji ipak nisu ušli u popis stanovništva otoka – mali jeleni lopatari. Stoga ponesite sa sobom malo salate i jabuke, i pođimo.
Otok za kontemplaciju i mir
Sa svojih čak 1 kilometar kvadratni površine, Badija je najveći otok (tj. otočić) arhipelaga Škoji kraj Korčule. Za furešte koji ne znaju, škoj ili školj je naziv za otok ili greben, a furešt naziv za stranca.
Šumovit otočić oduševljava i prije nego uopće zakoračite preko palube na njegovo tlo. Tirkizne obale daju mu štih Maldiva, guste šume borova i čempresa obećavaju hlad, a masivan samostan na obali upućuje na njegov mir i meditativni karakter.
Ime je dobila upravo po samostanu starom više od 500 godina. U svojoj dugoj povijesti samostanski kompleks imao je razne funkcije: bio je i škola, i samostan, i trn u oku KPJ, i vojarna, i set za snimanje filma Crni biseri, športski centar, skladište… Danas je, konačno, ponovno samostan. Budete li imali priliku, zavirite u njegovo unutarnje dvorište koje opisuju kao jedno od najljepših na Jadranu.
Patuljasti kradljivci jabuka
Slovi za nenaseljen otok, ali…! Konačno dolazimo do najboljeg dijela. Badija ipak ima upadljive stanovnike zbog kojih se dodatno istaknuo kao atrakcija za jednodnevni izlet. Oni dočekuju goste u luci i naplaćuju ulaz jednom sočnom jabukom. U pitanju su jeleni lopatari.
Niskog rasta, slatki i druželjubivi, pa čak i pre-druželjubivi ako provale da ste donijeli nešto fino i škrto čuvate u torbi. Poput mačaka, prići će vam, grebati se za hranu, ali ako ih pokušate pomaziti, samo će se okrenuti i otići 😀
Potomci su to jelena s Brijuna, u doba kada je naš galeb od predsjednika letio lijevo i desno, skupljao prijatelje i egzotične poklone. Tako su i lopatari stigli na Badiju 1950-ih godina i – ostali.
„More je fino i ljudi su srdačni. Bilo bi dobro da posade više jabuka…“, dao nam je izjavu jedan od njih i odmjerio nas. „A gdje vam je sun protection, gdje su vam roščići?“
Pokušali smo se sprijateljiti s njima, no koliko hrane toliko muzike. Na kraju smo dali prednost djeci koja su oduševljeno pružala ručice prema njima, i zadovoljili se s par fotkica koje su loše ispale 😀
Najbolja je ova koja se zove „Svaka čast fitness influencerima i svima koji su trenirali da budu zgodni na plažama ovo ljeto, no ovo je najslađa guza na Jadranu“. Skraćeno, pozdrav s Badije!
Što raditi na Badiji?
Odmarati. Stvarno nemate što drugo – otočić je stvoren za one koji žele mir(is) mora, privatni kutak za sebe, šetnje kroz šume i potpunu predanost čistoj prirodi. Oko cijelog otoka vodi makadamska staza i lako je pronaći svoj privatni, mirni kutak za brčkanje.
Kraj samostana se nalazi galerija fra Bernardin Sokol koju možete posjetiti, a u luci kafić/restorančić s ljudskim cijenama i dobrom kavom sa sladoledom.
Kako doći do Badije?
Iz grada Korčule. Taman prije nego dođete do zidina i gradskog parkinga, na desnoj tj. istočnoj obali vidjet ćete luku i hrpe brodica u njoj. Odande operiraju brodski taksiji svakih pola sata. Nismo zvali unaprijed niti trebali išta rezervirati – naprosto smo vidjeli sijedog barbu kraj ploče na kojoj je pisalo Badija (u ponudi su i prijevoz na Planjak i Vrnik) i uskočili mu u brodicu.
Vožnja do Badije traje oko 20 minuta, a cijena povratne karte je 60 kuna po osobi (30 tamo, 30 natrag). Povratak je na istu foru, u luci pored samostana na Badiji pričekate morski taksi koji također vozi svakih pola sata i idete natrag.