Labuđe jezero, Havaji, Veliko jezero, Cigansko jezero i još osam jezera u šašu i lopočima, s malim skrovitim obalama i stazama za šetanje ili bicikliranje, uz prizore labuda, žaba i čaplji… Sve to živi u Zagrebu na jezerima Savica pored Save, tvoreći jedan poseban safari ambijent.
Dostupno svima, a opet – mnogi ne znaju za „močvarnu“ oazu na jugoistoku grada. Svoj mir i tišinu ovdje uglavnom pronalaze ribiči i stanovnici obližnjih mjesta, a možda vam posluži i kao ideja za šetnju, otkrivanje grada ili romantičan spoj koji ostaje u pamćenju 😊
Jezera Savica nalaze se između savskog nasipa i Radničke ceste. Riječ je o skupini od 12 jezera, no nemojte odmah pomisliti na nešto tipa Bundek, Jarun ili Maksimir. Au contraire, što bi rekao DelBoy, ambijent na jezerima Savica više podsjeća na Lonjsko polje i Posavinu. To možemo zahvaliti rijeci Savi jer su ova jezera njeni nekadašnji rukavci.
Jeste li znali da je, osim Antuna Mihanovića i Plavog orkestra, Sava mnogo ranije inspirirala i Grke? Da su savske otoke u Beogradu šaljivo prozvali Bezkintos, kao more za one koji nemaju kinte za ljetovanje u Grčkoj? Savu je nekad krasio i romantičan, ali i tužan fenomen „Savski cvijet“, a na njenom dnu pronađene su bombe. Za portal Punkufer.hr pisala sam o savskim zanimljivostima 😊
Jezera Savica – otkrijte ih nekome i bit će vam zahvalan
Jezera imaju status značajnog krajobraza i ornitološkog rezervata, a za njih brinu članovi ŠRD Peščenica. To znači da ovdje nema komercijalnih sadržaja – kafića, škrinja sa sladoledima, ležaljki… – ni aktivnosti koje bi narušile prirodni poredak. Samo čista priroda, mir i tišina.
Jezera su duboka po nekoliko metara – na njima odmaraju žabice, labudovi, čaplje, vretenca, a pod vodom žive šarani, somovi, štuke… Ovdje obitava preko stotinu vrsta ptica, a najveći dio čine ptice močvarice.
Između jezera vode šljunčane staze, a preko njih nekoliko drvenih mostića. Ono što je naročito zgodno su male „privatne plaže“ (bez brige, besplatne su :D). Svako malo tijekom šetnje vidjet ćete puteljak koji se odvaja od glavne staze i vodi do vlastite obale, ušuškane u zelenilu i raslinju. Neke su taman za zaljubljene parove, a neke mogu primiti i cijelu obitelj.
Jezera se nalaze nedaleko od Peščenice i Kozari Boka, a kućice oko područja jezera tako i izgledaju – ima nešto romskog šarma u njima, kao da samo nedostaje violina u pozadini. Drvene, sklepane od koječega, s čitavim antikvarijatima u obraslom dvorištu, s obaveznim štrikovima na kojima se suši veš te mačkom i psom od koji nijedno ne mari za čuvanje kuće dok se izležava po podu…
Kao da ste otputovali u jedan skroz drugi svijet.
ŠRD Peščenica – čuvari jezera Savica
Zaštićenim područjima Zagreba upravlja Javna ustanova Maksimir, a entuzijasti koji djeluju na terenima jezera Savica organizirani su u Športsko ribolovno društvo Peščenica. Osnovano je 1976. godine i ubrzo je postala drugo najveće društvo u Hrvatskoj. Tada su imali oko 1000 članova, od kojih su čak 300 bile žene.
Član i tajnik društva, g. Sailo Bjegojević kaže kako je danas članova oko 700, ali omjer žena i muškaraca je ostao približno isti – makar, zbog ravnopravnosti danas više ni ne govore u tim terminima. Radije će se pohvaliti činjenicom da su sastavljeni od bračnih parova i pojedinaca, do penzionera i malih beba. Da, da: ima i onih strastvenih ribiča koji svoje unuke učlane u društvo čim se rode – kao u navijačke klubove.
Svi djeluju kao volonteri, no njihov hobi nije „sam tak“. Izlov ribe u određenim slučajevima odvija se pod strogom kontrolom struke, PMF-a, Ministarstva, kako bi se održala ravnoteža u zatvorenom tipu vode.
Pa hajmo zaroniti u ta jezera da bi bolje vidjeli. Iako nisu naročito velika ni duboka, u njima leže prave grdosije. Primjerice – som. Som je najveća riba u jezeru, nema prirodnog neprijatelja i jako se razmnožava. Osim što jede ribe, on jede i patke i druge životinje. Jednom prilikom upecali su soma od 96 kila.
„Ima njih i većih, samo ih je teško uloviti. Ovo je bilo u sklopu selektivnog izlova soma, kad se njihova populacija poveća do te mjere da ugrožavaju druge vrste, mi na osnovu stručne podloge vršimo selektivni izlov radi uspostavljanja ravnoteže. Inače, mi kad ribu ulovimo, slikamo se s njom i pustimo ju. Kad vidimo da je netko ubio ribu – kao da je nas ubio. Eto, takvi smo fanatici“, objašnjava Bjegojević kroz smijeh.
Cilj im je očuvati bioraznolikost i čistoću prirode, zbog čega organiziraju akcije čišćenja, ali i besplatne edukacije za učenike, djecu i odrasle. Voljeli bi kada bi im se priključilo više mladih koji bi nastavili njihovu misiju – pa ako ste zainteresirani, položite ribički ispit i priključite im se u Ribičkom domu na jezerima 😊
Za kraj, znamo da nema romantike bez logistike, pa evo nekoliko konkretnih informacija.
Informacije o jezeru i stazama
Koliko traje šetnja? Može trajati pola sata – ako samo prošećete s jedne strane na drugu, ili dva, tri sata – ako ih obilazite više, fotkate, odmorite na nekoj od obala…
Plaća li se ulaz? Ne.
Za koga (nije) prikladna? Ovo je mjesto prikladno za obitelji, kućne ljubimce, djecu, parove, bicikliste, šetače… Ako imate malu djecu, možda ćete ih morati više držati na oku zbog blizine jezera, no sigurno će biti oduševljeni labudovima i patkicama 🙂
Kako doći do jezera Savica?
- Autom je najjednostavnije doći preko Borovja, Miševečkom ulicom koja prati savski nasip i vodi vas sve do ulaza. Tamo se parkirate i s ceste već vidite livadu kraj jezera na kojoj ljudi znaju ležati u travi i odmarati.
- Pješice možete doći istim putem. Na Držićevoj izađite na tramvajskoj stanici Borovje i krenite prema savskoj obali (nakon INA-ine pumpe, a prije mosta). Kao orijentir vam može poslužiti dimnjak toplane koji se nalazi uz sama jezera, a do njih će vam od Držićeve trebati 20-30 minuta hoda.
- Možete i kompliciranije (to je naravno, bio i moj put) – s Radničke ceste, negdje oko broja 214 gdje se nalazi Lukoil benzinska skrenite u Mičevečku ulicu kraj benzinske. (Nemojte pobrkati s MiŠevečkom s druge strane jezera :D). Pratite ju dok ne prođete zgradu A1 i nakon nje skrenite lijevo na križanju staze, unatoč Thompsonovim savjetima. Vrtni put vodi vas do jezera.
Odrastao sam u obližnjem naselju (K.putevi). Kao djeca smo se kupali na Savici, krišom naravno – jer su roditelji branili. Posebna ludost je bila roniti kroz jednu cijev ispod pruge, a koja je povezivala dva jezera. I danas me jeza prođe kada se sjetim tog tunela.
ajme 😀 dobro da roditelji nikad nisu saznali, uzas haha
I naravno, zaboravih ono što je bitno – hvala Vam na divnom tekstu, vratili ste me u djetinjstvo..
Hvala Vama na čitanju i na lijepim komentarima 🙂