Znate onu anegdotu o dvojici koji se usred rata slučajno sretnu na sredini tunela – jedan se vraća iz izbjeglištva, drugi bježi od opsade – i kad se spaze, istovremeno uzviknu: „A gdje si ti pošao u p… materinu!“
To mi pada na pamet dok gledam ratni tunel koji prolazi centrom Rijeke, zvan TunelRi. Hladan, sablastan i skučen – nedostaju još samo zvuci vanjske paljbe da biste pomislili kako rat još traje.
Srećom, to nije slučaj. U godini čije se brojke ne smiju izgovoriti, Rijeka je kao europska prijestolnica kulture slavila svoju pobjedu. No, put do nje bio je mukotrpan, a riječki tunel spomen je tome.
Da bismo bolje razumjeli otkud vojni tunel u centru grada, moramo se malo vratiti u povijest…
Rijeka u Drugom svjetskom ratu
Na Rijeku je još u 19. stoljeću oko bacila Mađarska. Potom ju je okupirala Italija. Na kratko je bila i „Slobodna Država Rijeka“. A imali smo ju i mi, nekad kao Država, nekad kao Kraljevina. Rijeka je kaos 20. stoljeća provela na kotačićima, šaltajući se lijevo desno, a riječke prabake i pradjedovi živjeli su u bar pet različitih država.
Kako je stalno bila na nečijoj granici, nije ni čudno da se gradilo mnogo fortifikacijskih objekata, skladišta, prolaza, bunkera… Kažu da u gradu postoji čak 60 tunela, a mitomani šire priče o nekom lokalnom Iliji Čvoroviću koji je ušao u tunel Katarina i izašao u Sloveniji.
Drugi svjetski rat Rijeka je dočekala pod Kraljevinom Italijom. Na brdima iznad grada i danas se vide „klobuci“ bivših talijanskih bunkera koji su čuvali prometnice. No, talijanske vojne tragove možete pronaći i u samom gradu: svega dvije minute pješke od Korza.
Riječki tunel ili TunelRi
Kod dvorišta OŠ Dolac i kod Katedrale sv. Vida nalaze se ulaz tj. izlaz iz riječkog tunela. Dugačak je oko 330 m, a prolazi ispod samog centra grada. Unutra su još vidljivi natpisi ‘rezervirano za protuzračnu obranu’ (Riservato all U.N.P.A.).
Sagradili su ga talijanski vojnici uoči Drugog svjetskog rata da bi zaštitili civile od bombardiranja – kojeg ne bi bilo da nije bilo njih lol. Saveznici su, udarajući po fašistima, nacistima i njihovim saveznicima, bombardirali Rijeku tridesetak puta posljednje godine rata.
Jedna od spektakularnijih bombarderskih priča je ona o uništenju nacističkog broda (minopolagača) Kuckuck u riječkoj luci. Uništila su ga dvojica pilota RAF-a koji su kasnije izjavili kako su bili uvjereni da će umrijeti jer je riječka luka imala više od stotinu protuzračnih topova. Motori su im bili toliko tihi da su ih Japanci zvali ”smrt koja šapće”, a letjeli su toliko nisko da je jedan pobrao metak iz puške u krilo. Potopljeni brod izvađen je 1949. i ”preodgojen” u brodogradilištu Treći maj, nakon čega je sretno plovio još 30 godina. Ovaj put za nas.
A sad, dosta romantike, natrag na tunel. Rijeka je kraj rata dočekala razrušena, a tunel je otišao pod ključ do 1990-ih kada je poslužio kao sklonište.
Nakon toga je ponovno zatvoren, i tek 2017. godine konačno otvoren za javnost. Ulaz je besplatan.
Ostaje samo debata treba li unutra svirati kakva glazba ili ostati mrtvačka tišina – no to je sad tuđi problem jer smo ga mi već vidjeli 😀 Btw, tek smo na izlazu ukapirali da je pod video nadzorom, pazite da vam gluposti ne padnu na pamet 😀
