Tragovi napuštenog Hvara naveli su nas u selo duhova: Malo Grablje (ne groblje, premda je razina života ista). Ušuškano je u podnožju brda i stijena, raslinje ga guta posljednjih 60 godina. Iz daljine se tek naziru stare kamene kuće i pokoji krov, ostali su se urušili. Iako je prizor napuštenih kuća pomalo tužan i melankoličan, cijelo selo lijepa je, autentična, slika nekadašnjeg života u Dalmaciji.
Zanimljivost: Zašto ćete naići na izraz „Hvar – otok vina (od 384. pr. Kr.)“?
Zato jer su kulturu vinove loze na Hvaru razvili Grci, a proširili Rimljani. Tek kasnije naučili su je Slaveni koji su ovdje došli. Do 19. stoljeća na Hvaru se vino proizvodilo uglavnom za domaće potrebe. Tada je u Francuskoj i Italiji buknula bolest vinove loze te na Hvaru počinje izvor vina za spas žedne mediteranske braće. Po Dalmaciji se sijeku masline i smokve kako bi se posadilo još loze, a vjeruje se kako je u to doba u Dalmaciji od vina živjelo čak 3/4 stanovništva. No, uskoro bolest stiže i do nas…
- Sam u kući, Malo Grablje edition: Gdje su svi nestali?
- Muzej na otvorenom
- Konoba Stori Komin i život koji se vraća s ljepšim danima
- Kako u Malo Grablje?
Sam u kući, Malo Grablje edition: Gdje su svi nestali?
Stanovništvo je napustilo Malo Grablje 1960-ih zbog bolesti vinove loze. Preselili su niže na obalu, u mjesto Milna. Sa sobom su ponijeli čak i svoje mrtve koji su pokopani na novom groblju. Zadnji mještanin „zaključao“ je selo kad je uzeo svoju kozu i tovara te se priključio ostalima.
U to doba razvija se i turizam pa je priobalna Milna pružala bolje ekonomske mogućnosti. Bilo je i onih Dalmoša koji su otišli u bijeli svijet i sa sobom odnijeli znanje o uzgoju vinove loze. Danas u Malom Grablju ostaje samo uspomena u obliku terasastih vinograda na padinama brežuljaka.
Svi bivši stanovnici prezivali su se, i prezivaju i dan danas, Tudor. Premda zrakom kruži legenda da su to potomci vanbračnog sina engleskog kralja Henryja VIII, koji se nakon brodoloma kod Milne zaljubio i dobro udao za mještanku te tako ostavio svoj… trag, realnije je da su Tudori dobili prezime od domaćeg nadimka za Teodora koji je nekad bio seoski baja.
Legenda je umjetno poduprta radom zagrebačkog kipara koji je, normalno, preferirao more i tijekom boravka ovdje isklesao grb engleske kraljevske obitelji kao ”pečat”. Ipak, bit će da je u toj lozi najpoznatiji Tudor onaj naš, a svjetski, Igor – igrač Hajduka i Juventusa.
Muzej na otvorenom
Danas je Malo Grablje skoro muzej starog lokalnog života na otvorenom. U šetnji napuštenim selom vidjet ćete na bunar, stari mlin za masline, čamac, suhozid, ponegdje čak i stari namještaj, komunsku kuću tj. zadrugu… No, krovovi su se urušili, drveće raste kroz zidove, a ljudi nema.
Naiđu rijetki turisti i neki hipiji, pa čak i njemački par koji se ovdje vjenčao prije 11 godina u srpnju, u lokalnoj, sada također zatvorenoj, crkvi Svetog Tudora.
Zanimljivost: Sveti Tudor, tj. Teodor iz Amasije kršćanski je mučenik s početka 4. stoljeća. S obzirom da je bio levantskog podrijetla, crkve s njegovim imenom česte su u Istanbulu, Jeruzalemu, Damasku… Inače, Tudor je zaštitnik od oluje.
Konoba Stori Komin i život koji se vraća s ljepšim danima
TripAdvisor nudi ture i večeru za oko 1200 kn, ali za nas obične jude ovo je besplatno, dostupno autom, ili još bolje – biciklom. Planinarske markacije su ovdje rijetko očuvani tragovi 🙂
Nije sve ni potpuno zamrlo. Tu je konoba „Stori Komin“ s lokalnom spizom koju drži jedan od Tudora, Berti. Radi za vrijeme sezone, a preporučio ju je i Rick Stevens u svom vodiču kroz Hrvatsku i Sloveniju. Znači, jela ispod peke, janjetina, hobotnica, pršut, sir, riba… I čaša vina, obavezno.
Čini se da se ovdje uskoro otvara i neka luksuzna vila. Ne znam što reći na fenomen da mjesto odakle se odlazilo zbog siromaštva sada postaje oaza za imućnije Zapadnjake koja će možda narušiti spokoj i autentičnost mjesta. Neki kažu da život mora ići dalje. Domaći ljudi se moraju nečim baviti. Bilo bi sebično htjeti zadržati ove trenutke na tuđoj muci.
Danas eko-etno sela postaju sve popularniji oblik turizma koji oživljava često zaboravljene krajeve uz želju za povratkom prirodi i korijenima. Nadam se da će se tako pronaći način da se ovdje vrati život ali i očuva sjećanje na prijašnji i na kulturu naših baka i djedova.
Kako u Malo Grablje?
Autom: S glavne ceste iznad mjesta Milna, jedan puteljak odvaja se prema sjeveru. Tabla jasno pokazuje: Malo Grablje / Velo Grablje. Velo Grablje nalazi se poviše Malog, tako da će on prvi „iskrsnuti“. Autom možete sve do samog sela, cesta je okej. Od grada Hvara autom će vam trebati 10-15 minuta, od Starog Grada 20-ak minuta.
Biciklom: Kružna staza počinje u središtu Hvara kod autobusne postaje, zatim prati državnu cestu prema Milni gdje se odvaja za Malo Grablje. Prolazi kroz Malo Grablje prema Velikom Grablju i zatim se spaja na cestu koja vodi do Brusja i završava u Hvaru. Dugačka je 20 km, veći dio puta čini asfaltirana cesta a manji makadam.
Lijepo napisano da svi su otisli zivot ide dalje ,neki se vracaju ljeti bas lijepo tisina cist zrak ljeti crvci zimi cvrkut ptica odlicno za maknuti se od guzvi. 1988 je sniman film haloa tu
hvala na komentaru i preporuci za film. slazem se da je lijepo. drago mi je da se zivot vraca 🙂
da film haloa s nedom arneric sniman tu 1988 da zivot mora ici dalje stranci dolaze lijepo je otici u neka mjesta koja su izmurla vidis prošlost kakva je bila u kamenu i zemlji ptice sume tisina mozda nam to svima danas fali u ovim stresnim vremenima ljudi suzivjeli smirenije prije:) bravo lijepo za reklamu dalmacije i starih mjesta za koje nitko ne zna
hvala na lijepom komentaru, slazem se 🙂