Katastrofa 2020. godine kulminirala je nekidan 30. rođendanom pa častim Vitezom crne psovke ❤️ To je bio pjesnikov nadimak, ali i najbolji opis mene tog dana.
Nismo gotovi s Rijekom, NE bez lokalnog antiheroja, anarhista i poete, Janka Polića aka Kamova. Bacite oko na galeriju za mračnu poeziju i loš fotošop 🤘🏼
Biografiju su mu obilježili smrt članova obitelji, kurvanjluk, umjetnost i gađenje spram nazoviživota kreme društva.
Uspio je završiti u istom umjetničko-novinarskom klubu s Mussolinijem. Njegove nježne godine pregazili su poroci, bolesti i siromaštvo, a njegovu rodnu Rijeku isti taj brat po struci.
Kao i svaki normalan čovjek ubijen u pojam, pokušao je pronaći posljednji spas, smisao i život u Španjolskoj, gdje je i umro s jedva 24 godine.
Janko Polić Kamov pokopan je na bezimenom sirotinjskom groblju, s rajom koju je najviše volio i opjevao. Matoš je pisao kako je bježao od domovine, a ubili su ga tuđina te spoznaja da je siromasima svuda teško i da bijega nema.
“Počeo sam sa psovkom a završit ću s uzdahom tolerancije.”
Bio je pjesnik psovača, cigana, jeftinih hotela, prevrata, svega prljavog. Ni smrt ga nije plašila toliko koliko kraj života prije smrti, i zato je najljepša poruka sačuvana za kraj. Živi, živi! ❤️
